Kad počnemo učiti strani jezik, naravno da ga želimo što prije svladati. Možda nas pokreće unutarnja motivacija i htjeli bismo razumjeti jezik zbog kulturne baštine; na to nas može natjerati poslodavac ili neka druga vanjska motivacija. U svakom slučaju, daleko najbrže učimo ako smo iskreno znatiželjni, te marljivi i disciplinirani.

© wayhomestudio from Freepik/Koliko brzo učimo strani jezik?

Europski referentni okvir definira šest razina znanja stranih jezika. Da bismo dosegli najosnovniju, početničku razinu (A1), treba nam oko 100 sati učenja. Dalje, A2 je srednja razina i za to moramo naučiti dodatnih 100 sati. Razina komunikacijskog praga ili B1 je razina na kojoj postajemo neovisni govornici. Da bismo tamo stigli, učit ćemo ukupno 400 sati. Znanjem na razini B2 (viša razina) možemo sudjelovati u zahtjevnijim razgovorima, a potrebno je ukupno 600 sati. C1 je razina učinkovitosti, što znači da se možemo tečno, jasno i detaljno izražavati na stranom jeziku. Najviša razina je C2, a govornik je dobro upućen u razne konverzacijske elemente i idiomatiku jezika u odnosu na samu jezičnu kulturu. Te razine ponekad ne dosežu čak ni izvorni govornici kojima nedostaju gramatičke osnove ili preuski osobni rječnik.

Svi ovi sati, naravno, uglavnom ovise o slušatelju. Njihov vlastiti angažman, predanost učenju, čitanju tekstova, gledanju filmova, slušanju radija i televizijskih emisija te slušanju glazbe na ciljnom jeziku dovest će do puno bržeg napretka. Također je izuzetno korisno biti uključen u kulturni život ciljnog jezika, razgovarati s izvornim govornicima i imati samopouzdanja da govorimo strani jezik, čak i ako griješimo. Lokalno stanovništvo lako će nam oprostiti i rado će nam dati neke dodatne smjernice.

Slovenski pripada južnoslavenskoj jezičnoj skupini, a najbliži jezici su mu hrvatski, srpski, crnogorski, bosanski, makedonski i bugarski (premda se potonji već uvelike razlikuju od slovenskog). Stoga je većini govornika ovih jezika lakše naučiti slovenski nego romanskim ili germanskim narodima. Slovenski rječnik i gramatičke strukture brže usvajaju drugi Slaveni, tj. Rusi, Ukrajinci, Bjelorusi, Česi, Poljaci i Slovaci. Mogu pronaći korijene riječi u svom jeziku, bolje razumjeti redoslijed riječi i vrijeme, kao i odrediti spol.

Međutim, zajednička povijest i geografska blizina ponekad mogu biti mač s dvije oštrice. Sluh ih može izdati i umjesto sufiksa -o koriste -u u akuzativu (i tako u kafiću naručuju kavu i vodu). Hrvati se vjerojatno hihoću kad Slovenci kažu da idu na zahod što znači da idu na zapad, ali također se mogu brzo posvađati sa Slovacima ako objasne da imaju otroke (u slovačkom robovi, na slovenskom deca). U Srbiji će vam liječnik uzeti otisak čeljusti (na slovenskom pribor za jelo), dok ćete u Rusiji ići kod liječnika zbog dijareje (na slovenskom ponos). Sve su to, međutim, manji problemi koji se mogu riješiti disciplinom.

Kad učimo, ne zaboravimo radost i humor; poznato je da mozak brže pamti zbog veće koncentracije dopamina. Pa da završimo šalom o Slovencima: Zašto studentima u Sloveniji karte nisu potrebne? – Jer se sve vidi kroz prozor.

Autor: 2TM d.o.o.

Konzultacije specijalista

Dobijte besplatne konsultacije


Pravila o privatnosti

Prijavite se
na studije
u Slovačkoj!





Politika zaštite osobnih podataka

×

Dobijte besplatne konsultacije


Pravila o privatnosti

х
[contact-form-7 404 "Not Found"]
X

Dobijte besplatne konsultacije


Pravila o privatnosti

х